
Crna Gora





Crna Gora pripada putopisima koji se nalaze u sekciji inostranstvo premda u Crnoj Gori svi pričaju srpskim jezikom i za razliku od Grčke ili drugih zemalja, ne moram da se sporazumevam na engleskom (uz pomoć ruku). Ipak, iako mi Crnogorci deluju kao i mi, sa istim jezikom, kulturom i običajima, tata mi je objasnio da zbog nekakve politike više nismo ista država, a da smo nekada bili. Kako god bilo, da bismo stigli do Crne Gore morali smo da pređemo granicu.
Crnu Goru sam posetila dva puta. Prvi put, posle korone, 2021. godine i drugi put, nakon što mi se rodio brat. Pogađate, u pitanju je Luka. E pa neeeee…ovoga puta ste pogrešili. Kako pretpostavljam, potreba da stalno vučem sa sobom brata Luku je na kraju doprinela rođenju mog brata Mateje. Prilikom poslednjeg boravka u Crnoj Gori, 2023. godine, sa mnom je išao moj rođeni brat Mateja, koji je imao samo četiri meseca. Ipak, da sve bude čudnije, kao da me je čekao u nekom žbunju, petog dana boravka u Petrovcu, iznenada je ispred mene iskočio i Luka, a za njim je išla i moja omiljena sekica, Lena.
Bečići
Prvo mesto u kojem sam bila u Crnoj Goru su Bečići. Bečići pripadaju opštini Budva, odnosno, ja nisam videla razliku između ova dva mesta, odnosno nikako nisam uspela da razaznam gde počinju Bečići, a završava se Budva i obrnuto. U svakom slučaju, boravak u Bečićima provela sam uglavnom na plaži, kupajući se u izuzetno toplom moru (meštani kažu da voda nikada nije bila tako topla).
Sam dolazak do Bečića je predstavljao zanimljivu avanturu. Krenuli smo sa Zlatibora i išli preko Durmitora. Tada sam prvi put u julu videla sneg i naravano, tata je odmah morao da zaustavi auto kako bismo se slikali. Sledeća pauza je bila na mostu iznad reke Tare. Most je tako visoko da se Tara jedva i vidi, a posebna atrakcija je zip line, kako kažu promoteri, najveći na Balkanu. Ipak, ovoga puta nisam isprobala vožnju, verujem da će biti prilike.
Bečići imaju lepu i dugu plažu, tako da nije bilo problema prilikom pronalaska mesta za kupanje. Voda, osim što je bila topla, bila je i izuzetno čista. Tata je stalno ponavljao da se Crna Gora značajno promenila u odnosu na prethodnih deset godina, kada je poslednji put bio.



Kotor
Boravak u Bečićima iskoristili smo i da odemo na izlet do Kotora. Kotor je prelep gradić, sa srednjovekovnom tvrđavom na koju smo se peli i odakle se pruža prelep pogled. Posetili smo ga u predvečerje i napravili sijaset prelepih fotografija. Ipak, ono što me je pomalo razočaralo je vest da Kotor nema svoju plažu, a kako su mi rekli mama i tata, ni susedna mesta nemaju plaže na kakve smo navikli, već ponte sa kojih se ulazi u vodu. Ta ideja mi se uopšte nije svidela, čak i kada je tata pokušao da mi objasni da je u zalivu voda toplija, kao i da je tu nekada živeo delfin Joca, kojeg su ubili ribari jer im je cepao mreže. Priča o Joci me je baš rastužila.
Petrovac na moru
Petrovac na moru sam posetila 2023. godine. Kako mi se bata rodio par meseci pre letovanja, dugo vremena smo razmišljali da li da idemo na more ili ne. Na kraju je mama presudila i rekla da će se žrtvovati, da će ona paziti bebu na moru i da treba da idemo. Tako je i bilo, mama je uglavnom pre podne bila sa bebom u smeštaju, dok sam ja sa tatom i drugom Pecom išla na plažu. Posle podne bi se mama i tata zamenili, a pošto nisam imala mira, mama je sa mnom išla i u šetnje predveče, dok je tata ostajao sa bebom.
Petrovac je lepo mestašce, sa lepim šetalištem. Ima dve plaže, gradsku i Lučice. Na gradskoj plaži sam se kupala samo prvog dana, kada smo stigli, ostale dane provodili smo na Lučicama, plivajući često do pećine koja je bila udaljena oko 500 metara od obale. U Petrovcu sam provela deset dana sa drugom Pecom, kojeg poznajem od druge godine, a dva puta su dolazili i Luka i Lena, koji su bili smešteni u Budvi.
Crna Gora je zaista lepa zemlja, bar ovi delovi koje sam imala prilike da vidim. Priroda je prelepa, ali bih sledeći put volela da je obiđem u nekom drugom godišnjem dobu jer za letovanje mi je i dalje Grčka broj 1.
Muzika Crne Gore

Crna Gora je poznata po čojstvu i junaštvu. Crnogorci su junačke podvige svojih predaka opevali uz gusle. Gusle predstavljaju crnogorski narodni instrument i praktično da ne postoji kuća u Crnoj Gori koja nema bar jedne gusle