
Grčka





Možda postoje bolje i lepše zemlje u kojima se može letovati, međutim, ja do sada nisam otkrila takvu zemlju. Kada je reč o letovanju, za mene je Grčka broj 1. Zemlju mora i maslina, zemlju fete i bogova sa Olimpa posetila sam 7 puta. Koračala sam stazama planine na kojoj borave grčki bogovi, kupala se u najlepšem moru i jela najlepša jela. Svake godine u decembru, oko katoličkog Božića, počinje da raste uzbuđenje u mom domu jer tada počnemo da tražimo destinaciju na kojoj ćemo provesti letnji odmor.
Osim mora, maslina, fete i drugih simbola Grčke, jedna od prvih asocijacija na ovu metideransku zemlju je Lidl. Prva grčka reč koju nauče Srbi je Lidl. Zapravo, da budem preciznija, ja sam dugo mislila da je Lidl grčka reč koja znači nešto tipa „zdravo“, „kako si“, onda se ispostavilo da je reč o lancu prodavnica koji čak ni ne dolazi iz Grčke, ali sam i saznala da je prvo što Srbi saznaju o grčkom mestu u koje dolaze gde se nalazi Lidl. Posle sve ide lakše.
Sitonija
Sitonija je, kako kažu moji roditelji, prva destinacija u Grčkoj koju sam obišla. Nalazi se na drugom prstu Halkidikija i veoma je popularna destinacija za letovanje. Sitoniju sam posetila kada sam imala 11 meseci i tek sam učila da hodam, tako da se ne sećam tog letovanja. Te godine smo bili smešteni u malom mestu Toroni, gde kako kažu moji roditelji, odseda veliki broj Srba. Plaža nam je bila preko puta smeštaja i izgleda da nisam imala problem da uđem u more.
Nei Pori
Nei Pori je turističko mesto u olimpskoj regiji. Ovo letovanje sam provela u društvu brata i sestre od ujaka. S obzirom da sam imala skoro dve godine i ovo letovanje mi je ostalo u maglovitom sećanju, ali znam da je moj tata godinama posle gunđao da je to najgora destinacija za letovanje jer izuzev, ogromnog plićaka, nije imalo ništa više da pruži. Sećam se da sam tamo proslavila svoj drugi rođendan. Kako mog tatu tada nije držalo mesto, u jednom trenutku je odlučio da odemo do Olimpa.
Olimp je planina na kojoj prema legendi žive grčki bogovi. O grčkim bogovima i Olimpu čitala sam tek nešto kasnije u knjizi Mitovi i legende antičke Grčke, tako da u trenutku kada smo otišli do malenog sela Litohoro, koje se nalazi u podnožju ove planine, nisam imala pojma o kakvim Zevsovim kadama priča tata, ali ono što je bitno imala sam svoj tricikli sa prilično bučnom muzikom, tako da je celo selo bilo obavešteno o mom dolasku.



Atos
Atos se je treći prst Halkidikija. Na Atosu se nalazi i čuvena Sveta Gora, na kojoj se nalazi brojni pravoslavni manastiri, između ostalih i Hilandar. Na Atosu smo se smestili u mestu Jerisos, kojeg se sećam. Sećam se i kuca lutalica koje su redovno posećivale plažu i kojih se niko od posetilaca gradske plaže nije plašio. Sećam se i vriska moje vaspitačice kad me je prvog dana letovanja videla tamo. Vrištala je (još ne znam da li od sreće ili stresa što me vidi) isto kao i ja svaki put kad bi me tata ostavio u vrtiću.
I na ovom letovanju sa mnom je bio moj verni privezak Luka sa svojom porodicom. Naravno, kao i uvek, Luka je bilo i najčešće spominjano ime na plaži pa su verovatno stranci mislili da se tako pozdravljamo. Uglavnom, Luka je već bio veliki, ronio je, skakao, plivao, pecao ribice sa nekakvom mrežicom. Moja sestra Lena i ja smo vreme provodile ili u vodi, brčkajući se sa mišićima i gumom za plivanje ili na plaži praveći kule od peska. Po običaju i te godine sam proslavila rođendan na moru.
Lefkada
Svoj četvrti rođendan proslavila sam, a gde drugo nego na moru, ovoga puta na Lefkadi. Moje druženje sa Lefkadom je počelo sa četiri godine i nastavilo se sve do osme jer kad su mama i tada otišli na Lefkadu, tata je odlučio da u potpunosti promeni svoj princip da svake godine treba birati drugo mesto za odmor, pa je odlučio da svake godine izabere dve destinacije za odmor od kojih jedna mora biti Lefkada. Meni nije ostalo ništa drugo nego da se radujem jer je to značilo i više vremena na moru.
Zaista, Lefkada je fantastična, plaže koje smo obilazili tokom našeg letovanja prve dve godine (posle smo prestali da ih obilazimo jer smo više voleli da uživamo na našoj plaži) su prelepe. Zapadna obala je divlja i ako su talasi, oni nose sve pred sobom. Iako je tata tvrdio da je more na zapadnoj obali hladnije, ispostavilo se da je svaki put more na zapadnoj obali bilo toplije nego na istočnoj gde smo se mi kupali. Ipak, talasi su nekada znali da spreče kupanje na zapadnoj obali. Jednom prilikom me je talas, kada sam ušla u vodu, ozbiljno poklopio i tada sam izgubila i naočare za koje sam rekla da predstavljaju poklon Posejdonu.
Vrahos
Nakon deset dana provedenih na Lefkadi, pridružili su nam se brat i sestra od ujaka sa svojim roditeljima (da, pogađate, u pitanju su Luka i Lena). Sa njima smo proveli još deset dana u mestu Vrahos, koje se kao i Lefkada nalaze na Jonskom moru, u blizini Parge. Vrahos je malo mesto, praktično jedna ulica. S jedne strane ulice se nalaze apartmani, s druge strane je plaža. More je lepo, ali nije moglo da se poredi sa Lefkadom. Ipak, meni je bilo super jer su sa mnom bili Luka i Lena pa smo uživali u kupanju. Jedino sam se malo nervirala jer sam ja svako jutro ustajala u 8, a oni u 11 pa je trebalo popuniti to vreme.
Tokom boravka u Vrahosu, tata je odlučio da nam pokaže reku u kojoj je majka okupala Ahila držeći ga za petu. Reč je o reci Stiks, odnosno Aheron. Boravak na ovaj reci ostao mi je u sećanju po ledenoj vodi, tako da se nismo kupali u njoj već smo samo šetali po delovima gde je voda bila plitka. Osim Aherona, obišli smo i Pargu i to dva puta. Jednom svi zajedno, a jednom mama, tata i ja. Ta druga poseta Pargi je bila zbog maminog bola u uhu. Sećam se da je doktor Grk upozoravao da ne sme više da roni, jednako kao što se sećam da mama nikada u životu, praktično do zaključenja ovog broja (što bi rekli novinari) nije zaronila. Ipak, ona je uredno obećala doktoru Pargaliji da neće više roniti, dobila antibiotike i za dva dana uvo je bilo kao novo. Ovaj drugi boravak u Pargi iskoristila sam i da dobijem Tvitija. Prodavci u Pargi su nas gledali malo u čudu kad smo im tražili Tvitija, ali ja sam dokaz da se upornost isplati. Pronašla sam najvećeg mogućeg Tvitija i kako je tata obećao da, ako ga nađemo u Pargi, sigurno ga i kupujemo (i danas sam ubeđena da je bio siguran da niko u Pargi nema Tvitija), nije mu ostalo ništa drugo nego da mi kupi.
Povratak iz Vrahosa za Srbiju je bio posebna avantura. Uobičajeno tata je zadužen da ide prvi automobilom, dok su Luka i Lena sa svojom porodicom u automobilu iza. Kao i uvek, tata sve radi u poslednjem trenutku, tako je i sada kada smo startovali auto uzeo da ukuca u navigaciju krajnju destinaciju – Beograd. Naravno, nije obratio pažnju na putanju koju preporučuje navigacija, pa nas je put u jednom trenutku umalo odveo pravo u Albaniju. Ne znam da li zbog toga ili jer im je dosadilo da idu sa mnom, Luka i Lena više nikada nisu letovali sa nama.
Kefalonija
Uz Lefkadu, Kefalonija je sigurno najlepša letnja destinacija na kojoj sam bila. Pre odlaska na Kefaloniju gledala sam film Mandolina kapetana Korelija i pažljivo sam pripremala svoj boravak tamo. Zajedno sa tatom planirala sam koje plaže ćemo posetiti, ali ono što je na mene ostavilo jak utisak, pored vožnje trajektom, su ogromne planine s jedne strane i more s druge strane. Tata mi je pričao o razornim zemljotresima u kojima je stradala Kefalonija. Ipak, ono što sam doživela u Kefaloniji nisu bili ne zemljotresi ni boja mora, ni planine već ribe. Da, dobro ste pročitali, ribe koje su plivale zajedno sa mnom, ili bolje rečeno, ja zajedno sa njima. Nikada ranije nisam imala priliku da plivam u jatu riba koje su me non stop pratile, pa sam se proglasila za njihovog vođu. U jednom trenutku sam došla na ideju da ih hranim, pa sam redovno donosila hleb i davala im.
Osim riba, jednako fascinantno na Kefaloniji su kornjače. Ipak, kornjače nisam imala prilike da vidim, ali jesam mesta gde su polagala jaja jer su stanovnici Kefalonije koji se brinu o njima vodili računa da svako mesto pažljivo obeleže.
Grčka je država koja može mnogo da pruži i koja vam svaku put kad je posetite nudi nešto novo i zato joj se ja uvek iznova i iznova vraćam.
Muzika Grčke

Grci su veseo narod sa dugom tradicijom i bogatom istorijom. Tradicionalna grčka muzika je sirtaki, a ako ste imali priliku da posetite neki autentični restoran u Grčkoj, možda ste mogli videti i običaj da razbijaju tanjire uz ples.